Zbirka Antun Motika

Zbirka Antun Motika

 

 

 

 

 

 

ANTUN MOTIKA

Pula,     30.12.1902.  

Zagreb, 13.02.1992.

 

Majka Anka (Ana), rođena Blažević, potjeće iz Škriljeva ponad Bakra iz obitelji pomoraca, a otac Antun iz Motiki pored Orbanići iz obitelji poljoprivrednika. Motikini su imali četvero djece.

Djetinjstvo proveo u Puli, škole pohađa u Puli, Žminju, Pazinu i na Sušaku, maturira 1921. U adolescentskom razdoblju ima potporu slovenskog umjetnika i muzikologa Saše Šantela, profesora u Pazinu i na Sušaku, koji potiče Motikinu likovnu darovitost i sklonost propitivanju raznih umjetničkih disciplina. Studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt (R. Valdec), kasnije prelazi na slikarstvo (M. Vanka, V. Becić, Lj. Babić) i 1926. diplomira. Dva poslijediplomska semestra pohađa u klasi Lj. Babića (1926. – 1927.). Godine 1929. – 1931. crta karikature za zagrebački satirički list „Koprive“ (jednom se potpisuje Lopata). Godine 1929. – 1940. živi i radi u Mostaru kao profesor crtanja. Stipendijski boravci 1930. i 1935. u Parizu. Prve samostalne izložbe priređuje u Zagrebu 1933. i 1935., uz naklonost likovne kritike. Godine 1940. premješten je u Zagreb, gdje do umirovljenja 1961. radi na Školi primijenjene umjetnosti.

Dolaskom u Zagreb sustavno radi na atelijerskim istraživanjima (dekalkomanije, kolaži, fotografije, dimnice, frotaži, radovi na celofanu i staklu, proučavanje lumino-kinetičkih efekata, primjena organskih materijala). Samostalno izlaže u salonu Urlich 1940., a 1942. skupno na Venecijanskom bijenalu). Godine 1952. u Zagrebu izlaže ciklus crteža pod nazivom „Arhajski nadrealizam“. Izložba postaje povod jednoj od ključnih teorijskih i ideoloških rasprava u hrvatskoj likovnoj kritici. Iste godine drugi put izlaže na Venecijanskom bijenalu. U svojim brojnim „skicama za keramiku“ i „gvaš-kolažima“ Motika iskazuje oblik autonomne umjetničke prakse kojom stvara preduvjete za novu oblikovnu sintaksu, koja će 1950-tih i 1960-tih doći podjednako do izražaja u njegovim crtežima, projektima i eksperimentima, slikama i skulpturama. Tih godina radi nekoliko ilustracija za knjige, kroz koje predočuje svoje doživljaje glazbe te realizira vlastitu varijantu vizualne poezije. Samostalno izlaže 1953., 1955., 1957., 1962., 1963., 1968., 1974.-1975. (retrospektiva), 1985., 1987., 1991., a prisutan je na svim važnijim skupnim strukovnim i tematskim izložbama koje su se priređivale unutar hrvatskog (jugoslavenskog) kulturnog prostora i u inozemstvu. Početkom 1960-ih radi na staklenim skulpturama, u kojima ujedinjuje vještinu modeliranja volumena i opsesiju „čistog“ svjetla, njegova loma i lumino-kinetičkih učinaka. Njegove izvedbe u staklu, počevši od stvaralačke intuicije (na tisuće skica) do srastanja s tradicijom muranskog puhanog stakla, predstavljaju umjetničke predmete izvanredne konstruktivne logike i izražajnosti. Od 1982. Motika se izražajnije povlači u osobni svijet, gdje rjeđe slika, sve više eksperimentira, crta, radi na imaginarnim projektima, a izlagačke aktivnosti smanjuje. Između brojnih crteža izdvajaju se slikarske intervencije na propagandnim materijalima „Plive“, kao i groteskne stilizacije crteža, koje prenosi u serije brončanih medalja i plaketa.

Antun Motika dobitnik je više strukovnih i državnih nagrada, a od 1975. postaje dopisnim članom JAZU-a. U Istri je samostalno i skupno izlagao u više navrata, a godine 1983., o 80. godišnjici života, u Puli je održan simpozij uz izložbu crteža i skica. O Antunu Motiki snimljena su tri dokumentarna filma (autor Borislav Benažić), bibliografija mu je opsežna, izložbe su popraćene prigodnim publikacijama. Godine 2002. u Klovićevim dvorima priređena je retrospektiva i katalog autora i kustosa Darka Glavana.

 



Antun Motika
Antun Motika
Otac Antun i majka Ana
Otac Antun i majka Ana
s djedom Matijom Blažević
s djedom Matijom Blažević


.
.
.
.
.
.


autoportret iz mladosti
autoportret iz mladosti


Pariz:A.M., Hegedušić, Kovačević
Pariz:A.M., Hegedušić, Kovačević
A.M.
A.M.
eksperimenti
eksperimenti


A.M.
A.M.
.
.
s majkom Anom
s majkom Anom


majka Ana
majka Ana
A.M.
A.M.
A.M.
A.M.


Antun Motika
Antun Motika


 

 

Donacija  Antun MOTIKA

 

Mjesto rođenja, djedova kuća, očeva vinarija, u ulici Giovia br. 42 u Puli, bili su između ostalog zametak interesa Antuna Motike do lijepe umjetnosti. Dvorišta tih susjednih kuća, mali voćnjaci, u kojima je život promatrao ležeći potrbuške na tratini, iz žablje perspektive, ne samo da ga je fascinirao, već mu je rasplamsavao maštu do te mjere , da je imao potrebu motive bilježiti olovkom ili bojom na papiru ili jednostavno modelirati u zemlji. Iz naoko nevještih i slabašnih prstića naprosto su «izlazile» slike koje nije moglo napraviti baš svako dijete. Antun je s lakoćom slikao, crtao i oblikovao.

Slijedili su Žminj i ponovo Pula , te Pazin (gimnazija), kada Antunova darovitost biva zamijećena od slovenskog slikara, grafičara i muzikologa Saše Šantela, koji mu nije bio samo profesor prostoručnog crtanja, već i mentor na putu do likovne akademije u Zagrebu. Prije toga dogodila se Rijeka  ( gimnazija na Sušaku), ali ponovo u «rukama» Saše Šantela.

Iz tog predakademijskog perioda, odnosno iz vremena osnovnog i srednješkolskog obrazovanja sačuvano je nekoliko djela (slika i crteža), danas dokumentarne vrijednosti, koja su sastavni dio donacije dr. Dušana Motike, nećaka pokojnog slikara. Nažalost , mali kipići rađeni u glini, nestali su prilikom selidbe iz Pazina u Rijeku.

Da,  Antun Motika je pokazivao sklonost i prema kiparstvu. Studij i započinje kod  profesora Rudolfa Valdeca, da bi se u drugoj godini preusmjerio na slikarstvo.

 Donirana djela dokumentarnog značaja one su karike u razumijevanju umjetničkog stasanja Antuna Motike, koja nam olakšavaju pristup analizi zrelijih radova,  posebno u razumijevanju sklonosti do modeliranja, eksperimentiranja i istraživanja svjetlosnih efekata, kako u slici tako i u skulpturi.

Akvareli, gvaševi i tempere, ulja manje, nastalih u razdoblju od 1929. do 1940. i kasnije, svrstavaju Antuna uz bok evropskih  postimpresionističkih intimista. Naročito se to odnosi na slike , nastale nakon njegovih bivanja u Parizu (1931. i 1935.). Nekoliko slika iz tog razdoblja nalazi se u zaprimljenoj donaciji i sve njih karakterizira prozračnost, punina svijetla, jednostavnost motiva , maksimalno reducirana boja i neka nostalgična atmosfera.

Crteži većeg formata, a radi se o tisuću petstopedeset crteža i skica,   Motiku predstavljaju kao izuzetno modernog, čak i premodernog umjetnika  za vrijeme u kojem je živio. Naveći dio  su skice i predlošci za realizacije skulptura u staklu i keramici. Otvaranjem stalnog postava i galerije Antuna Motike u nekoliko stotina kvadrata, ovi će crteži i skice predstavljati pravo otkriće široj javnosti , a likovnim pedagozima poslužiti kao mjesto održavanja praktičnog rada s školskim i studentskim naraštajem. Na jednom mjestu moći će se vidjeti punoća akademijskog  crteža, od reduciranja čvrste linije, pojednostavljenja motiva, pa sve do stišanih naznaka crtanog oblika kojeg osjećamo i tamo gdje je linija nestala. U vrijeme eksperimentiranja crteži mu prerastaju u čiste apstraktne forme.Donaciju čine još četiri skulpture, dvije u staklu i dvije terakote, pet većih i deset manjih medalja u bronci, dvadeset aluminijskih folija i pedeset slikarskih eksperimenata.

Izuzetnu dragocjenost predstavlja i dvadeset otkupljenih albuma, od kojih 13 sa crtežima malog formata, 4 s  fotokolažima, 1 album fotoeksperimenata i 2 ilustrirane priče (Crvena brada i Put na mjesec), koje su nastale u pazinskoj gimnaziji.

Da nije bilo donacije, vjerojatno ne bi bilo ni otkupa. S toga i jedno i drugo treba gledati kao cjelinu.Nakon trideset i dvije godine u Puli se konačno «dogodio» MOTIKA.

 

 Godine 1974. Moderna galerija iz Zagreba priređuje Antonu Motiki retrospektivnu izložbu ulja, gvaševa i akvarela. Autor izložbe bio je povjesničar umjetnosti prof. Darko Schneider. Već iduće godine, u organizaciji Narodnog muzeja iz Labina,  Moderne galerije Rijeka i Mestne galerije Piran, priređen je retrospektivni izbor slika , izložbu koju su preuzeli i Zavičajni muzej Rovinj i Izložbeni salon Pula, kada je umjetnik glasno i jasno izrazio želju da je voljan dio svojih slikarskih djela pokloniti rodnom gradu uz određene uvjete. Skupština općine Pula oformila je radnu grupu koja je trebala pregovore nastaviti , pronaći prostor za stalni postav i urediti ga po muzejskim standardima.

Godine 1983., RO Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli, pod čijim je okriljem djelovala i likovna djelatnost s Izložbenim salonom, priredio je izložbu Motikinih crteža, autorice prof. Gorke Ostojić-Cvajner, i u suradnji s Čakavskim saborom i Modernom galerijom iz Zagreba simpozij o umjetniku, povodom 80. godišnjice života. Tom je prilikom, u prigodnom govoru,  Motika po drugi put ponovio spremnost o donaciji umjetnina.

Poslijednji, treći pokušaj, ostvaren je nakon ostavinske rasprave i dobre volje dr. Dušana Motike (pok.), nećaka Antuna Motike,  koji je odlučio o donaciji, te ispravnog odnosa gradskih vlasti i Upravnog odjela za kulturu Grada Pule do kulturne baštine.

 

 

 

                Otmar Širec Oto, Pula, 2006.



 

 

Zbirka umjetnina grada Pule

 

Zbirka umjetnina grada Pule nastala je kao logičan slijed utemeljenja galerijske djelatnosti čiji začeci sežu u 1970. godinu kada je otvoren prvi gradski izložbeni prostor u Opatijskoj ulici. Od 1972. g. vrijedna se umjetnička djela otkupljuju ili ih umjetnici daruju Zbirci. Upravo ta sprega umjetnika i njihovog grada rezultirala je činjenicom da danas u Zbirci imamo četiristotinjak djela, a pridodajući im pojedinačne listove iz grafičkih mapa ta se brojka povećava za još dvijesotinjak djela. Taj bogati umjetnički fond danas je podijeljen na dvije zbirke: Zbirku istarskih autora i Umjetničku zbirku s djelima autora s područja bivše države. Godine 2006. Zbirka umjetnina grada Pule obogaćena je donacijom zbirke djela najeminentnijeg pulskog i istarskog te jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća Antuna Motike. Zbirka Antun Motika sastoji se od djela dokumentarne vrijednosti iz Motikina predakademijskog razdoblja, potom akvarela, gvaševa, tempera i ulja nastalih od 1929. do 1940. i kasnije, crteža većeg formata od kojih najveći dio čine skice i predlošci za skulpture u staklu i keramici. Donaciju čine još i četiri skulpture, medalje u bronci, aluminijske folije i pedeset slikarskih eksperimenata. Poseban segment zbirke čini dvadeset albuma s crtežima, fotokolažima, fotoeksperimentima i dvije ilustrirane priče nastale u pazinskoj gimnaziji. 

Predstavljanje pulskog dijela Motikine ostavštine ostvaruje se u ciklusima, postupnim odabiranjem i oblikovanjem izložbenih cjelina nakon stručne obrade i opremanja djela za javnu prezentaciju. Djela se izlažu u Gradskoj galeriji Pula i stalnom postavu u galeriji Antun Motika u zgradi istarskog narodnog kazališta INK.

Zbirka umjetnina Grada Pule koju sačinjavaju Zbirka istarskih autora, Umjetnička zbirka i Zbirka Antuna Motike, temeljem Rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, dobila je svojstvo kulturnog dobra rješenjem nadležnog Ministarstva zaprimljenog  30. svibnja 2011. godine.

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212&kdId=236426526







Knjiga dojmova / Guestbook


Ime / Name:


Web:


Komentar / Comment:


      


Jezici / Languages

Aktualno/IZLOŽBA

Aktualno/IZLOŽBA

 

MIRO CIMER

"KISTOM PO ISTRI"

IZLOŽBA AKVARELA

radnim danom  

10-13 i 16-20 

subotom 16-19

 

 

Galerije

Galerije

Gradska Galerija

Kandlerova 8

Pula

tel: 052 544178

 

Galerija Antun Motika

stalni postav izbora iz donacije

Laginjina5, INK II.kat

 

Zbirka istarskih autora

Umjetnička zbirka

Laginjina 5,INK III.kat

samo za organizirane posjete

uz prethodnu najavu

likovni fundus

likovni fundus

GALERIJA LIKOVNOG FUNDUSA

Umjetnička zbirka

Zbirka istarskih autora

Laginjina 5, INK III.kat

 

http://www.glasistre.hr/vijesti/

kultura/pula-otvorena-galerija-

gradske-zbirke-umjetnina-363698

*

*

stranicu uređuje:

Eros Čakić

eros.cakic@pula.hr