JOŽE SUHADOLNIK - JUTRA U RUSIJI

Jutra u Rusiji

U programu Slavenski đardin, Jože Suhadolnik izlaže u Gradskoj galeriji Pula ciklus svojih fotografija naslovljen Jutra u Rusiji. Suhadolnik je iz Ljubljane, gdje je vrlo mlad započeo profesionalnu karijeru agencijskoga fotografa (Tanjug). Poslije je radio za globalne mreže (Reuters, Associated Press, EPA), a od novinske fotografije nije odustao (radi za ljubljansko Delo), jednako kao ni od strasti da svoja autorska zapažanja podijeli s drugima u kataloškom, izložbenom formatu. Nerijetko su to jednostavno Portreti, domaći i prekogranični zapisi, a Jutra u Rusiji su, otkad ih je (2004) premijerno predstavila Založba Beletrina, bila na više galerijskih adresa. Beletrina je u Rusiju na ekspediciju odvela desetak slovenskih pisaca, a s njima je bio i Suhadolnik, pa se dobila intermedijalna, tekstualno-likovna cjelina o „ruskoj duši, ruskom totalitarizmu, ulozi žene i stranca u Rusiji, varljivom odrazu Sankt Peterburga i moskovskom kaosu“, s dojmom kako – Rusija pažljivo čuva svoju tajnu.

Suhadolnikove „fotografije sadržavaju ono što je za fotografski medij ključno: niše, šupljine, ureze koji ubadaju i sijeku gledateljev pogled i zbog kojih fotografija nije tek mimetički prikaz istine – u mjeri u kojoj bi to uopće bilo moguće – pa se u rastvorenostima u koje padne gledateljev pogled generiraju značenja i sadržaj. Njihova privlačnost nalik je onoj privlačnosti kad se naš pogled susretne s pogledom drugog, pa tada, radi iznenađenja, možda i stida – jer se za trenutak razotkrila naša želja – svoj pogled izmaknemo, ali se on kao po nekom magnetizmu opet vrati i prilijepi na objekt. Većina fotografija nadilazi plitku dvodimenzionalnost jer se, vjerojatno ne samo uslijed kompozicijskih postupaka i tehničkih zakonitosti, pri svakom pogledu rastvore i otvore nova asocijativna i značenjska polja. To vrijedi i za fotografiju napuštena bijelog psa koji leži među savijenim brezama, pa i za snimak privlačne mlade policajke koja stoji pred reklamnim panoom s kojeg se smiješi manekenka, kao i za niz crno-bijelih snimaka ruskih urbanih predjela na kojima, začudo, skoro da i nema ljudi. I sama sam doživjela Rusiju u travnju kao takav kraj odsutnosti boje – s izuzetkom arhitekture diktatura, modre i zlatne na pravoslavnim kupolama i crvene na Kremlju i Trgu Oktobarske revolucije – dok je tamo zima još čvrstom rukom stezala mjesta i seoske predjele. Suhadolnikove fotografije više su od pukih prikaza izvanjskog okoliša, to su vizualni zapisi nutarnjih predjela koji prodiru kroz fotografsku površinu i žive u gledateljevu mentalnom svijetu, mada su fizički negdje sasvim drugdje. Fotografija koja sadrži te procijepe i niše, živ je materijal koji pobuđuje i pokreće nove predodžbe i nove smislove, čak i kad skrenemo pogled ili zatvorimo oči“. (Mojca Kumerdej)

Izložba je realizirana suradnjom Sa(n)jam knjige u Istri i Zbirke umjetnina Grada Pule, te ostaje otvorena do 31. siječnja 2020 u Gradskoj galeriji Pula.

Antun Motika D.C.Rojc