IZLOŽBE

Antun 

Motika „Animalije“

Izložba Animalije autora Antuna Motike (Pula, 30. prosinca 1902. – Zagreb, 13. veljače 1992.), prvoga istarskog akademski školovanoga likovnog umjetnika, Puležana, ponovno nam "otkrivenog" osnivanjem Zbirke Antun Motika 2006. godine.

Antun je Motika je u razdoblju dužim od dvadeset godina, posvetio veliki dio svoga opusa upravo skicama u tehnici ugljena na pak-papiru, skicama koje su u začecima bile namijenjene izradi skulptura u raznim materijalima, no kasnijim su razvojem i produkcijom postala autonomna crtačka likovna djela, a danas nam ukazuju na autorsku i zanatsku vještinu, na likovnu kreativnost Antuna Motike.

U tim crtežima nije poželjno tražiti pretenciozno "kodirano" značenje i(li) skrivenu likovno-društvenu poruku, prije svega vidimo crtačku virtuoznost i pokaz onoga što nalazimo u slikarskim i kiparskim djelima koje se ponekad nepravedno označavaju važnijim i vrjednijim za suvremeno slikarstvo.

Prijatelj Antuna Motike, suradnik i kustos mnogih kasnijih izložbi, Darko Glavan vjerojatno je najbolje opisao važnost upravo ove likovne faze i istraživanja, faze u kojoj se autor "odmarao" od tada alternativnih likovnih lumino-eksperimenata i vizualnih istraživanja, kustos koji je, unatoč razlici u vremenu nastanka i različitih interpretacija crteža, najbolje proniknuo u potrebu autora za osnovnim likovnim izrazom, za elementarnom tehnikom i motivom.

Svakako ne možemo zanemariti nemali utjecaj Antuna Motike, napose kao predavača u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, na poslijeratnu generaciju iz sredine prošloga stoljeća među kojima su bili Josip Diminić i Ivan Obrovac, umjetnika čiji je značaj opće poznat u novoj i novijoj istarskoj suvremenoj likovnoj sceni. Crteži su rađeni u tehnici smeđeg krajona, tuša i većinom ugljena (samog) ili kombinirano s bijelom temperom, olovkom i smeđim tušem. Iz signiranih crteža razvidno je da su nastali u razdoblju od 1940. do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Eros Čakić "Brojni podjednako kvalitetni i dorađeni crteži u tehnici ugljena i olovke svjedoče o 'pretapanju' utilitarnih predmeta poput vaza i vrčeva s antropomorfnim figurama. Nakon stotina i stotina studija, tipična ostvarenja poprimaju hibridni izgled na razmeđi teško prepoznatljivih prvotnih upotrebnih odlika i sve slobodnije i nesputanije izvedbe. Takav 'start' s pozicija, uvjetno govoreći, primijenjene umjetnosti i 'finiš' u domeni apsolutne umjetničke slobode bit će karakterističan za većinu Motikinih skica i crteža nastalih tijekom kasnijih desetljeća umjetnikova stvaranja. Motika će ih i dalje nazivati, apsolutno nominalno, budući da osim staklenih skulptura ništa nije izvedeno po tim modelima, 'skicama za keramiku' odnosno 'za feražu' (metalni predmeti) ili neki drugi materijal. S današnjeg vremenskog odmaka razvidno je kako su ti crteži bili oblik autonomne umjetničke prakse (riječ je o više tisuća crteža većeg i manjeg formata) koja je osim vježbe ruke, stvarala i preduvjete za novu oblikovnu sintaksu, koja će 50-ih i 60-ih doći podjednako do izražaja u Motikinim crtežima, projektima i eksperimentima, slikama i skulpturama…" Darko Glavan: „Svjetlost i samoća“, monografija Antun Motika, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2002., str. 24. "Osim u gotovo tisuću izravnih pripremnih crteža, od kojih su posebno atraktivne studije istarskog bika 'boškarina', anticipacije likovnih ideja realiziranih na Muranu mogu se prepoznati i u dijelu crteža iz prijelomnog razdoblja tzv. 'arhajskog nadrealizma' kao i u crtežima nominalno klasificiranim kao skice za keramiku, odnosno feražu. I sam je umjetnik, dok smo zajednički katalogizirali njegov golemi crtački opus, nerijetko bio u dvojbi kako klasificirati pojedino djelo, oslanjajući se uglavnom na procjenu što bi eventualno bilo moguće izvesti u određenoj tehnici, a ne na prvobitnu nakanu s kojom je izvorno počeo svoj obračun s prazninom papira…" Darko Glavan:„Svjetlost i samoća“, Monografija Antuna Motika, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2002., str. 2. "Umjetnička postignuća i zadivljujuća individualnost Antuna Motike zasigurno nisu u potpunosti prepoznate, proučene i predočene, ni stotinu godina nakon njegova rođenja, ni deset godina nakon njegove smrti, no uvjeren sam da danas ima vrlo malo onih koji sumnjaju kako je bez sagledavanja i spoznavanja njegova umjetničkog svijeta moguće sačiniti vjerodostojnu povijest hrvatske likovne umjetnosti XX. stoljeća." Darko Glavan: "Svjetlost i samoća", monografija Anton Motika, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2002., str. 32.

Grafički radovi na izložbi predstavljaju izbor iz grafičkih mapa:

Dimitrije Popović: Čudotvorac Cetinjski. Zagreb: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, 2020. Grafička mapa rađena u 100 numeriranih primjeraka. Svaki primjerak potpisao autor. Grafička mapa ,,Čudotvorac Cetinjski“, objavljena povodom 190. godine od smrti Petra I Petrovića Njegoša Svetog Petra Čudotvorca Cetinjskog 1748.-1830. Autorsko djelo slikara Dimitrija Popovića. Sadrži četiri grafička lista. 35.5x51 cm. 

Dimitrije Popović: Kralj. Zagreb: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, 2021. Grafička mapa rađena u 100 numeriranih primjeraka. Svaki primjerak potpisao autor. Grafička mapa ,,Kralj“, objavljena povodom stogodišnjice smrti kralja Nikole I Petrovića Njegoša (1921.-2021.), autorsko je djelo slikara Dimitrija Popovića. Sadrži deset grafičkih listova u tehnici litografije i sitotiska. 35.5x51 cm. 

Dimitrije Popović: Oreol mikrokozma. Zagreb: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, 2023. Grafička mapa rađena u 100 numeriranih primjeraka. Svaki primjerak potpisao autor. Grafička mapa ,,Oreol mikrokozma“, objavljena povodom 210 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša 1813.-2023. Autorsko djelo slikara Dimitrija Popovića. Sadrži deset grafičkih listova u tehnici litografije i sitotiska. 35.5x51 cm. 

Izložbu predstavljaju / La mostra viene presentata da:

Grad Pula - Città di Pola, Gradska galerija Pula - Galleria Civica di Pola

Zajednica Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Grada Pule – Pola / Comunità dei Montenegrini e degli amici del Montenegro della Città di Pola-Pula

Vijeće Crnogorske nacionalne manjine Grada Pule – Pola / Consiglio della Minoranza Nazionale Montenegrina della Città di Pola - Pula

Projekt podupiru:

Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske

Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Bujština“, Umag

GRADSKA GALERIJA PULA-GALLERIA CIVICA DI POLA

14.VIII. – 14.IX.2024.

DIMITRIJE POPOVIĆ: GRAFIKE

Dimitrije Popović, nezaobilazni umjetnik hrvatske likovne scene, već desetljećima očarava publiku jedinstvenim grafičkim izričajem. Izložba pred nama donosi nam pregled bogatoga i raznolikoga recentnog opusa grafika te predstavlja iznimnu prigodu da se upoznamo s njegovim umjetničkim razvojem, kao i utjecajem koji je ostavio na hrvatsku i svjetsku grafiku.

Popovićeva grafika odlikuje se izuzetnom tehničkom virtuoznošću i dubokom emocionalnom iskrenošću. Svojim djelima, istovremeno apstraktnim i figurativnim, umjetnik istražuje sveopće teme egzistencije i prolaznosti vremena, često se inspirirajući motivima iz prirode i mitologije.

Najupečatljivija značajka autorove grafike njegova je sposobnost prikaza snažne atmosfere i vizualne napetosti. Radovi su mu nerijetko puni kontrasta, kako u pogledu tonaliteta tako i u pogledu raznovrsnosti sadržaja. Upravo ta napetost čini njegove radove toliko osebujnima, tako svojstvenima.

Popovićeva umjetnost nije nimalo statična, u neprestanoj je transformaciji. Djela su mu svojevrsni dnevnik, neobična kronologija unutarnjih borbi i traganja za smislom. Kroz raznorodne cikluse umjetnik istražuje temeljna pitanja o životu, smrti, ljubavi, religiji, a slike su istodobno intimne ispovijedi i univerzalna razmišljanja o ljudskom postojanju. Posebna vrijednost Popovićevog opusa leži u njegovoj svestranosti, u njegovoj nevezanosti za ijedan stil ili određenu temu. Popović neprestano i uporno eksperimentira, učestalo traga za novim izražajnim mogućnostima. Ta otvorenost prema novim izazovima i takva radoznalost prema novim temama čini njegovu umjetnost tako zanimljivom i toliko aktualnom.

Majstor različitih tehnika, od klasičnog slikarstva do suvremenih medija, snažne simbolike, izražajnih boja i složenih kompozicija čini ga vrlo prepoznatljivim. Svaka mu je slika poput slagalice koju prepušta gledatelju u otkrivanju smisla, otkrivanju slojeva značenja skrivenih ispod naslikane površine. Popovićeva likovna umjetnost je most između tradicije (u njegovom djelima od početka dominira mitsko i arhetipsko) i suvremenosti, između lokalnog i globalnog, podsjećajući nas stalno i trajno na univerzalni jezik umjetnosti koji prodre u najdublje slojeve duše.

Rani grafički radovi odražavaju utjecaj nadrealizma, bogate simbolike, pomno izabranih oblika i sugestivnih boja koje stvaraju dojmljivu atmosferu. S vremenom, Popović počinje eksperimentirati s različitim grafičkim tehnikama i postupno se udaljava od figurativnih elemenata, njegove grafike postaju sve složenije i dinamičnije, motivi se sve više raščlanjuju na osnovne geometrijske oblike, boje postaju sve intenzivnije, a linije sve energičnije.

U recentnim radovima grafike su postale složene kompozicije linija, boja i tekstura koje stvaraju dubinu i prostornost uz sačuvane elemente figuracije koje vješto spaja u novoj slici. Premda često lišene ranije naglašenih figurativnih elemenata, one i dalje nose snažnu emotivnu i intelektualnu težinu.

Kako je više puta naglašavano, kad govorimo o Dimitriju Popoviću valja kazati da je uvijek s ponosom govorio o svojoj pripadnosti crnogorskome narodu, a zahvaljujući svojoj iznimno vrijednoj društvenoj ulozi svakako je njegov umjetnički rad i djelovanje čvrsta spona prijateljstva u odnosima i zbližavanju dvaju naroda.

Izložbu grafičkih radova iz nekoliko recentnih izdanja grafičkih mapa organizirali su: Grad Pula, Gradska galerija Pula, Zajednica Crnogoraca i prijatelja Crne Gore grada Pule i Vijeće Crnogorske nacionalne manjine Grada Pule, a zajedničkim izborom likovnih umjetnika iz Pulske zajednice Crnogoraca i Gradske galerije Pula svojim sugrađanima i likovnoj publici predstavljaju tek mali djelić grafičkog opusa velikana likovne umjetnosti Dimitrija Popovića.

Eros Čakić

RIKAMI

Poveznica ili linija razdvajanja, u različitim kontekstima, nit je nježno snažna, odvažno važna. Materijalne niti isprepliću se s oku nevidljivima, jačim sponama koje onda zajednički tvore jedinstveno tkanje što zovemo život. Nit po nit, po šabloni ili freestyle, vezemo dane, godine i desetljeća uvijek iznova, kreirajući osobni otisak ovozemaljskog boravka. Otisak s potpisom umjetnika/ce dublji je i kompleksniji, s trajnijom porukom. Iz krajnosti crne do onkraj bijele, umjetničko djelo obojit će svijet osjećajima i čuvstvima, oživjet će ga i prenijeti poruku.

Nit koja povezuje izložene radove, cikluse „Tišina“ (2022./23.) i „Šuti mi na uho“ (2022./24.) s videom performansa „Cukarani tanac“ (2018.) jasno je vidljiva – akromatski geometrijski ornament snažne, dominantne linije s različito definiranim granicama. Ove niti tvore vez, hommage lokalnoj i osobnoj, obiteljskoj tradiciji izrade rukotvorina. I dok je u ciklusu „Tišina“ autorica platno zamijenila bijelim listovima bezdrvnog papira standardnog A4 formata i strogu geometrijsku kompoziciju satkanu od ponavljajućih motiva figurativnih elemenata izvezla bijelim koncem, najnovija ostvarenja, radovi sa zajedničkim nazivnikom „Šuti mi na uho“ u podlozi imaju ljudski lik, obrise i konture tijela, „preobražen“ i dinamično zauzdan digitalno izvedenim/izvezenim crnim ornamentom razigranijeg ritma. Pažljivo oko promatrača uočit će tretman svjetla s natruhom Caravaggia, prividno nespojiv sa suvremenim ostvarenjem lišenim boja. No, kao i u doba baroka, i ovdje su sjene unijele potrebnu dozu gotovo opipljive dramske napetosti.

Najstariji rad, performans „Cukarani tanac“, tijekom kojeg ornament kreiran od šećera u prahu nestaje pod nogama plesača raškog RKUD-a Rudar, simbolizirajući gubitak tradicije, premijerno je izveden prije šest godina na izložbi TIJELOM I UMOM u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Ovo umjetničino viđenje budućnosti svojevrsno je upozorenje o posljedicama nepromišljenog ponašanja koje već rezultira gubitkom lokalnog identiteta. Lokalna materijalna i nematerijalna baština kontinuirano je prisutna u njezinom stvaralaštvu, gdje na najvišoj, umjetničkoj razini nadilazi razinu simbola i preuzima glavnu ulogu konkretnog djelovanja pojedinca u očuvanju svega onog što je (i treba ostati) Istra. 

Bez boja, bez kolorističkih amplituda i digresija, redukcijom elemenata forme na čiste i snažne linije u svim izloženim radovima Ivona Verbanac još je jednom potvrdila svoj prepoznatljiv umjetnički rukopis koji koketira ili stvara uspješnu sinergiju s grafičkim dizajnom. Uz vid, osjetila dodira i, u prenesenom smislu, okusa (cukar!) pobuđena su sva naša čula kojima se hranimo umjetnošću. Hvala, Ivona.

Sandra Zloić, povjesničarka umjetnosti